Tebi je rođendan sutra, a ja ti ga ne mogu ni čestitati.
Znaj da mislim na tebe i da jos uvijek postoji ono mjesto, posebno rezervirano samo za tebe, tu u srcu mome i nikada ga nitko izbrisati nece.
Slutis li da volim te?
Nosim te...
Zbog čega su sjećanja na tebe tako bistra, tako detaljna i sve češća? Sjećam se prvog susreta. Kada si korak pružio, rukom za vratima pošao i osmjeh mi uputio. Koljena su mi propadala dok si iza mene hodao. Onda si mi se samo jako svidio. Bio si netko jako šarmantan i ljubazan. Pomislila sam kako je sretna ona koja te ima i da li ti je dijete dala?! Sumnjala sam da je curica, jer ti to baš nekako stoji. Nisam pogriješila. Moja mladost i (ne)iskustvo drugačije nisu znali. Kao što su me doveli do svega ovoga. Pobogu bio si toliko stariji i iskusniji, mogao si barem malo više da paziš na mene. Zar ne znaš da djevojčice ljubav jako boliti zna? Zaboravio si sve bitno, tko je bio uz tebe kadgod ti je bilo potrebno? Tko te je bezuvjetno volio? Nije pitao, nije lagao, nije krio, nije odbijao, nije varao, nije te nikad prestati voljelo!?
Moj Buddha si još uvijek samo ti bio i ostao. Nakon tri godine u jednom naslovu knjige piše da ljubav prestaje. Da još uvijek čekam da prestane i nakon što su tolike godine prošle ili...
da priznam da te još uvijek čekam ja i da bih iznova sve zbog tebe ostavila.
Znaš, ovih dana sam mislila da ćeš se javiti. Ne znam, bio je rođendan tvojoj malenoj i samo sam malo maštala. Kao što sada dok sklopim oči suza niz lice pada kada se sjetim stiska ruke tvoje, najmilije moje.
Čuješ li me, mili moj?
Javi se jednom porukom,
ponekom riječi, kojim slovom,
da se sjetim
igre ruku tvojih,
po tijelu mom.
Ili samo,
da razbiješ
ovu tišinu
među nama!
Javi se pogledom,
onako u prolazu...
Da se nadam,
da za tebe
još uvijek postojim ja!
Javi se osmjehom,
da osvjetliš mi
ovaj dan!
Javi se,
da čujem
glasa tvoga zvuk!
Javi se...
i zaživjet ću ko nekada!
Sjećanje...
Četvrtak...
New message received...
Prazna ulica, koračanje nesigurno...
Čini se netko drag na početku ulice...
Ne sanjam, ti si...
Po mirisu bih te prepoznala...
Zagrljaja...poljubaca...
Kosa ti je tako kratka...
Mirišeš...
Srce ubrzano kuca...
Želim te...
I moja je, sviđa li ti se?
Draga......
Tako si mi falio...
Stisak ruke koji mi se u dlanove zanavijek urezao...
Nitko me tako lijepo nije ljubio...
Prolaza starog i bake što špijunira na balkonu...
Djeca plešu...znam, to ti se sviđa...
Gdje ti je ključ?
Bojim se...
Ne brini...
Mmm...ovdje je toplo...
Hajde požuri se...
I što ćemo sada?
Ti ništa ne razumiješ!
Razgovor ili...
Bojim se reći ti, volim...
Ma znaš, iskorištavaš...
Ma hajde ovo je sve samo igra, pristajem!
Dva tijela zagrljena...
Ograničenje vremena...
Trebam te do kraja...
Imaš ruke najljepše na svijetu...
Obožavam te...
I ja tebe...
Samo me diraj, tu, tu me poljubi...
Gdje ti je ruka?
A sviđa li ti se ovo?
Nemoj stati......
Da, samo me tako zovi...
Znam, voliš to...tako sve znaš...
Nemoj stati...
Mogla bih s tobom zauvjek...
Uvijek biti s tobom...
Krasna si...
Zašto me gledaš tako?
Kako?
Zavodnički!
Ma daj!
Ne mogu...
Hajde, nastavi...
Suze na licu...
Brišeš ih ti...
Rekao si da zbog tebe ne plačem...
A kako ću dalje kad si mi sve?
Koža ti je tako mekana...
Mmm...daj mi ruku...
Tako si lijep...
Ne, sasvim sam običan...
Ne, to je ljubav...
Imaš pravo!
I što onda nakon ljubavi meni ostaje?
Nejavljanje?
Nepozdravljanje?
Laganje?
Ponovno povrijeđivanje?
Vjeruj mi,
nijedan dan, nijedan sat...
U ovih godinu dana...
Bez tebe u mislima meni nije prošao...
A ti jesi li barem malo o meni mislio?
Jesi li barem nešto prema meni osjećao?
Što si radio i s kim si bio?
Nakon ljubavi meni ostaje samo bolno sjećanje...
Ne prestaje da boli...a gdje si ti?
Želja da saberem svoje misli i skupim ih poput proljetnih ljubičica jača je od svakog opiranja, to tjeraju me moji osjećaji, zamršeni poput vlasi crne kose. Tako bi oni poput zavezljaja trebali da prodju, utihnu, uvenu za tobom. Bili su u cvatu, vitalni i nepokorni. Ako im se približiš podarile bi ti čak i miris kao nikomu do sad. A ti ih nisi zaljevao i one su se skupile. Jedna za drugom. Prvo one sa strane. Nisi primjetio da glavice svoje su povile i da suzama se same zalivale. Svjedočim jedna je preživjela. Koliko ju prezirem slažem se da i ja s njom ne uginem. Ljubavi je previše za tebe, tople riječi koje se tope u tuzi neiskazane. Poput trešinjinom cvijeta nježno na travu padam kad pogledas me ti. Zemlja je blizu, stvarna, da na padam me podsjeti. Ali gore Sunce sja i opet me neki vrag u oblake diže. To opet od trešnjinog svijeta postajem ljubičica. A ljubičice zapravo i nisu neki cvjetovi među cvjetovima. Kao što ti i ja nijednoj stanici ne pripadamo, a sresti se izgleda namjerno moramo. I to što zaboravljena sam u ovim tužnim vremenima nije čudno nimalo; jedino što obeshrabruje, meni utjehu pružaju sasvim krive osobe. A rekao si da to ide polako i da si tu. Tu, meni je to tako daleko. Kako lako sve najmilije prevariti uvijek umije.
Netko prestane da piše i ostavi me u tuzi. Tvoja obećanja tanja su od ljetnjeg ruha.
Da barem zivimo u istome gradu...
ali dovoljno mi je, istim jezikom pricamo.
Da barem znam gdje si li sada...
ali dovoljno mi je, jedan zrak udisemo.
Da barem istom ulicom hodamo...
ali dovoljno mi je, znam gdje si ovdje prolazio.
Da barem vidim kako si zaspao...
ali dovoljno mi je, jedne si noci zbilja kraj mene usnuo.
Da barem cujem sto te je usrecilo...
ali dovoljno mi je pored mene si se i smijao.
Da barem istu knjigu citamo...
ali dovoljno mi je, znam koje jesmo.
Da barem cujes moju bol...
ne, nije mi dovoljno, znam, ne bi prestalo!
Sanjam da ces doci,
odnekuda necujno.
Sanjam da ces doci,
kad najvise zaboli.
Sanjam da ces doci,
reci da ti falim i da
u osmjehu mom,
silnu ceznju
prepoznat ces moju.
Ali to je samo san. Ponekad me odrzi i slaze. To ponekad sve je rjedje.
Sanjala sam da ces se javiti. I ti si se javio. Ali bolje da nisi.
Zar ne znas koliko ravnodusnost vrijedja? A to je gore od sveg sto si mi priredio.
I kako ne znas da jos krvarim...
Trebam te i zelim.
Samo jos jedan zagrljaj da osjetim.
S drugim nista ne prolazi.
Daj pogledaj bolje, ja te jos uvijek volim...
Wish I Didn't Miss You
Angie Stone
Same old story is back again
She's not a lover, she's just a friend
I'm sick and tired for you to blame on me
Now you think it's funny
Now you wanna spend your money on girls
But you forgot when you were down
That I was around
Call my lover, hang up, call again
What in the world is happening
Listen in, but don't yell at me
Isn't it ironic all you wanna do is smoke chronic
Boy, you forgot when you were down
Who was around
I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore
Memories don't live like people do
I'm sick for ever believing you
Wish you'd bring back the man I knew
Was good to me, oh Lord
Everytime you say you're coming
Boy, you disappoint me, honey
How well you forgot when you were down
And I was around
One of these days, it's gonna happen to you
Missing a love like I'm missing you, babe yeah yeah
One of these days, when your dreams come true
That's the one that's gonna do it to you
Oh oh oh, yeah, yeah.....
Nesto u meni...
Ti si ipak tu. Iako hiljade kilometara daleko od mene. Dva mjeseca nejavljanja, a cekanja.
Nisi me mogao povrijediti vise nego sto jesi. Nisi me mogao ni usreciti, jer nisi znao da me slusas. A znao si da te volim. I to sto te volim vise nije bitno. Jer naviknula sam se da zivim s tim. Ustvari htjela sam nesto reci, a rijeci nemam, jer kada mislim o tebi uvuce se neko nepovjerenje. I to sto drzim u sebi, ne nije me proslo, vec je izgleda i previse uslo mi pod kozu. Cuvama ga kao dio sebe i pogledom ono progovara. Znas ne volim se zagledati u ogledalo, jer uvijek otkrijem suzu. Sakrije se, ali pece, prkosi i jos je gore kada ju ne ispustim. I znas li da skrivam se, skrivam u kutu sobe, mraku i tisini. Stid me je. Nemam me tko cuti, ali se bojim da cu izdati i ovo malo ponosa sto mi je ostalo.
Ostavljena
Da vidiš me,
Da kažu ti,
Da napišem ti...
Ne bih ni tada znao
kako je meni sada.
Zadržati te želim.
i lažem i sebi i tebi,
da biti će sve uredu
to najviše zaželim.
I očvrsnuti ću nakon pada,
da budem ti vedra
kada me najviše zaboli.
Povrijediti ćeš me, ali
znam ja
i da te branim
kada najmanje zatreba.
To samo sa mnom,
nitko ne zna
kako treba.
A ti se ni ne trudiš,
ko da sam s ulice uvijek nečija.
